Blogomanija, regionalna konferencija posvećena blogu i blogerima, održana je od 7. do 9. decembra u hotelu Falkensteiner Stara planina, pisala sam već opširnije o čemu će biti reči ovde, da se ne ponavljam.
Imala sam tu čast da kao učesnik u panelu pod nazivom „Pravimo zazubice pred ručak sa food blogovima“ koji je sa nama vodio @ivancosic dobijem priliku da prisustvujem trodnevnom, fenomenalnom druženju sa dragim ljudima iz online okruženja. Svakako bih došla i da nisam učestvovala, jednostavno smatram da su ono koji su ovo propustili, debelo pogrešili.
Iskrena da budem, pored ove obaveze koju sam imala, moj jedini cilj je bio druženje sa ljudima, koje godinama pratim na internetu, a do sada nisam imala prilike da se sa njima i lično upoznam. Divni i dragi ljudi, svi oni koje sam želela da vidim i upoznam su baš takvi kakve sam ih i zamišljala. Opušteni, normalni, nasmejani… Ne bih sada ovde pravila listu tih dragih ljudi, ali će se oni svakako prepoznati, pa koristim priliku da im još jednom kažem da mi je izuzetno drago što sam ih videla, pa makar i na kratko. Jednostavno i nije bilo vremena da svima posvetiš punu pažnju. Biće još prilika i ja im se unapred radujem.
Znam da će sve biti vidljivo za par dana na internetu, zahvaljujući liveTV.rs portalu …tako da sam jednostavno svoje vreme tamo predodredila baš za druženje. Utvrđivaću gradivo u narednim danima, na miru i uz kaficu. Puno fotografija, kao i dosta blog postova vezanih za manifestaciju, možete naći i na fan stranici Blogomanije na Facebooku.
Nisam prisustvovala dešavanjima u „kafani“ uveče, nekako sam izašla iz tog fazona, ali sam se zato slatko ispričala sa mojim dragim koleginicama i drugaricama: Marijom, Tadejom i Majom. Da li će se stanje vezano za kulinarske blogove i potencijalne oglašivače i saradnike na bilo koji način, iz naše branše promeniti, pokazaće vreme. Uglavnom, nas tri smo ukazale na stanje i činjenice, a svakako da ovo što radimo, nameravamo da radimo i ubuduće. Sa nekom jačom podrškom ili bez nje. Sasvim je svejedno. Barem meni. Mada sa druge strane, kvalitet i upornost na kraju uvek budu prepoznati i nagrađeni, pa se tako i ja nadam da će naići srećnija vremena za nas, blogere kulinare.
A to da je Borska ekipa najbolja na svetu, da sa nama nikada nije dosadno, da su smeh i šala uvek na prvom mestu…ne treba posebno ni da se naglašava. Dovoljno je samo reći @BITNO Bor.
Ja inače nikada nisam bila vična nekom preteranom pisanju na blogu, a da nije vezano bukvalno za sam recept, tako da mi za kraj ostaje da kažem još samo ovo:
@torbica, @burek, @ivancosic veliko hvala što ste nam ovo osmislili i omogućili. Zahvalnost ide naravno i čitavom timu koji stoji iza vas.
Vidimo se sledeće godine!
Boli vas uvo, uzivali ste 🙂
Jesmo. 🙂 Nije, da nije. 🙂
Pingback: #Blogomanija, jer tako smo u mogučnosti… | D E D A B O R
Ceo jučerašnji dan mozgam kako bi se srećno preveli food blogeri. Blogeri kulinari, e to mi se dopada. Negde sam pročitala dame hrane i to mi baš rogobatno zvuči. Asocira me na dame noći :p
Drago mi je da ste se lepo provele , jedva čekam da čujem utiske ostalih devojaka.
I meni najbolje zvuči to blogeri kulinari, ali moraš da pratiš trendove, pa kud svi…tu i mali Mujo. 🙂
baš mi je drago čuti za ovo!
Iskreno, volela bih kada bi nam se pružalo više prilika da budemo svi blogeri iz regiona okupljeni na jednom mestu. Ovo sada mislim baš na nas iz iste branše. Ko zna, možda nam se dogodine i ti budeš pridružila? 🙂 Bilo bi zaista lepo.
Gago, iz teksta se vidi koliko ti je bilo lepo. Nadam se Da cu sledeci put prisustvovati, bas bih volela. Jedva cekam Da vas vidim preko neta:)
Dogodine na istom mestu, ako ne ranije na nekom drugom. Zaista bi bilo lepo.
Gledala sam vas!:)
Baš ste predstavile naše fud blogere kakvi jesu- posvećeni i životni.
Sad imam komplet sliku tebe i Tadeje (Mariju sam upoznala uživo) 🙂
Gledala sam vas na livesteamu. 🙂
Baš smo ručali, namontirali smo laptop na stol i gledali što kažete.
Žao mi je da nisam bila tamo, ponajviše jer bi voljela upoznati i tebe i Mariju i Maju. Nadam se da će za to već jednom biti prilike.
A što se tiče oglašavanja na blogovima i mogućnostima za zaradu, ni sama ne znam što bi o svemu rekla. Definitivno mislim da bi mi mogli biti zanimljivi proizvođačima hrane, ali eto nekako se te stvari pokreću puževim koracima. S druge strane ne mogu reći da me to jako smeta ili da u tome vidim neki problem. Krenula sam pisati blog jer sam to željela i nastavljam to raditi jer me veseli, a ne zbog zarade. Ako bi ikad kapnula koja pinkica, naravno da bi mi bilo drago, ali da je to neki uvjet, nije.
Drago mi je da ste se dotakle i teme autorskih prava i krađe sadržaja. Mislim da je nepoštivanje autorskih prava upravo najveći problem s kojim se svi susretnemo kad-tad. Nažalost, dok se neke stvari ne promijene u svijesti ljudi teško će to postati bolje. Treba shvatiti da sadržaji na webu nisu svačiji.
Za sve ostalo, mi food blogerice, možemo stvarno biti sretne jer smo dio jedne lijepe i ugodne zajednice. 🙂
Nadam se da će biti prilika za naša zajednička druženja, kao što sam već spomenula, bilo bi lepo upoznati kulinare blogere iz regiona. Ti si stara garda, kako ja volim da kažem i znaš i sama kakvi su nam bili počeci, i dokle smo stigle sada. Slažem se da smo sve krenule blogovati iz prvenstveno ljubavi prema kuvanju, receptima, hrani. Da budem iskrena (pričam u svoje ime) volela bih da mi blog postane mesto od koga ću moći da živim sa svojom porodicom. Naravno, to neće nikada da se desi i ono na šta se oslanjamo je svakako muževljeva plata (ja ne radim). Minja ima najviše plaćenih poslova iz Srbije kada su blogovi u pitanju, posle nje idem ja. To nije neka prepotentnost sa moje strane kada kažem, to su činjenice. Kod mene se jasno vidi kako mi je bilo na početku (dovoljno je pogledati one smešne fotke i način pisanja postova) i kako je sada. Vremenom sazrevamo, učimo i trudimo se da budemo bolji, ne u smislu da se takmičimo između sebe, pošto ja svoje blogovanje nikad nisam sagledavala iz tog ugla, već iz ugla toga da…da, želim da mi moj blog donese novac. Verujem da sam jedina koja to javno priznaje u našoj branši.
Mislim da sve imamo potencijala, mislim da jedna drugoj nismo konkurencija iz razloga što svaka ima svoj stil i svoju publiku. Ja se i dalje držim jednostavnih, svakodnevnih recepata, baš ono sa čim sam i počela. Mislim da ima nade za nas, samo neke stvari moramo raščistiti sami sa sobom.
Nadam se da će se u nekom doglednom vremenu rešiti i problem autorskih prava.
U svakom slučaju, slažem se sa tobom u konstataciji da trebamo da budemo sretne što smo deo jedne lepe zajednice, zajednice koja je slobodno mogu reći, u blogosferi najsložnija i najveća.
Bas sam ocekivala izvestaj. Nisam jos pogledala snimke, ali hocu cim stignem.
Nadam se da ce biti prilike da te upoznam jer ti jesi stara garda 🙂 i uz nekoliko drugih ljudi razlog zbog kog sam i pocela sa blogovanjem.
Milkice i ja se nadam, pogotovo mi je želja da se mi iz Mezzea okupimo i upoznamo. Lepo je čuti da si nekome na neki način uzor. Ja ti od srca želim da imaš ljubavi i istrajnosti prema ovome što radiš kao ja. U svakom slučaju, donećeti baš to, da upoznaš divne i drage ljude.
Ja navila sat tog dana da vas ne propustim. 🙂 Bile ste odlicne!
Imalo je tu jos prostora za pricu ali je i ovo bilo na neki nacin velika stvar za sve nas koji pisemo blogove o kuvanju. Zao mi je sto nisam bila u situaciji da odem, vidim da vam je bilo super.
:*