PRIČA O HANUKI (Chanukah- u engleskoj transkripciji sa hebrejskog jezika)
Hanuka je jedan od najsrećnijih jevrejskih praznika. Prema I knjizi Makabejaca (1:44), na dan 25 Kisleva 167. godine pre naše ere, sirijski vladar Antioh je u nameri da učvrsti helenističku kulturu želeo da uništi Judaizam time što je poštovanje jevrejskih običaja proglasio najstrože zabranjenim. Tako je vrhunac pokušaja da se u okupiranoj jevrejskoj državi unište jevrejske religiozne i tradicionalne specificnosti rezultirao u ponižavajućoj carskoj zapovesti kojom su Jevrejima zabranjeni osnovni verski obredi (obrezivanje, obredna čistota, kašrut, čitanje Tore, slavljenje praznika i sl). Ali najveće poniženje za Jevreje bilo je postavljanje kipa Zevsa na žrtvenik u Jerusalimskom Hramu.
Jevrejin Matatja iz porodice Hašmonejaca, otišao je u Modiin sa svojih pet sinova, i porušivši lokalni mnogobožački kip koji su postavili grčki osvajači, započeo oslobodilački rat malog naroda protiv najmoćnije imperije tadašnjeg sveta. Nakon Matatjine smrti, borbom je rukovodio njegov sin Jeuda Makabi koji je posle tri godine ratovanja uspeo da istera Antiohove trupe iz velikog dela zemlje i da uđe u Jerusalim, gde je 25. Kisleva, na godišnjicu donošenja zabrane, očistio Hram, srušio tuđe idole i osvetio žrtvenik. Pobedu nad neprijateljem i osvećenje Hrama narod je slavio osam dana „prinošenjem žrtava i pevanjem hvalospeva“, kako piše u knjizi Makabejaca. Prema tradiciji, u Hramu su Makabejci zatekli samo jednu činiju neokaljanog ulja, koje je bilo dovoljno samo za jedan dan, a za pripremu ritualno čistog ulja bilo je potrebno osam dana. Međutim, čudo se dogodilo i ulje je nastavilo da gori svih osam dana. Zato se Hanuka slavi osam dana. Na hebrejskom jeziku, reč “hanuka” znaci posvećenost. Menora ili hanukija je svećnjak sa osam krakova (i središnjim krakom), i svakog dana Hanuke pali se po jedan krak. Prvi dan samo jedan, drugi dan dva, itd. a osmog dana svih osam, kao sećanje na čudo koje je Bog učinio.
fotka by…
Hanuka se još naziva “Praznik svetlosti”, i za taj praznik jede se hrana koja se priprema u dosta ulja, najpoznatije su krofne.
Ovi recepti predstavljaju kuvarsku tradiciju ovih prostora (Balkan) za Hanuku. Postoje Jevreji Sefardi (sever Afrike, Španija, Turska, Bliski Istok, a kod nas Bosna) i Jevreji Aškenazi (evropski Jevreji iz Poljske, Češke, Slovačke, Madjarske, Nemačke…). ovi recepti su uglavnom aškenaski (krofne su njihov recept), mada je kuvarica sefardskog porekla (Sefardi su živeli u Sarajevu), pa je došlo do mešanja, ima recepata za istu stvar sa mali izmenama u zavisnosti da li ih prave Aškenazi ili Sefardi. Svim receptima je zajedničko da se jela prave u mnogo ulja (jer se za Hanuku slavilo ono čudo sa uljem u Hramu o kome sam vam već pisala).
(Inače, Aškenazi su govorili jezik Jidiš-mešavina poljskog, nemačkog i hebrejskog, a Sefardi su govorili jezik Ladino- mešavina španskog i hebrejskog, 90 % sličan španskom, sve se razume 🙂
Najpoznatjii kolač (kod Sefarda iz Bosne) za Hanuku je: TIŠPIŠTI ili HALVA DI HANUKA (to nije „alva“ kakvu jedemo u Grčkoj i Turskoj, nema susama, samo se tako zove, možda jer podseća na pravu alvu) . Sefardi su bili siromašni, i taj kolač je bilo ono što su mogli da priušte (pravi se samo od brašna, šećera i ulja). Pravili su i luksuzniji kolač od badema: ČALDIKJAS ali samo za specijalne prilike i specijalne goste jer je badem bio skup. Za Hanuku su se pravili i kolačići RUSKITAS (male kiflice sa filom od oraha).
Jevreji Aškenazi su za Hanuku uglavnom pravili krofne (zvale su se i KRAFNE).
Što se slanih jela tiče, kod Sefarda se za Hanuku uz meso služilo jelo PAŠAS DI KUMPIR (ili DI PATATAS) – a to je varijanta aškenaskog jela od krompira koje se zove LATKES.
——————————————————————————————————–
Idemo redom:
TIŠPIŠTI ili HALVA DI HANUKA
Potrebno je:
1,5 čaša ulja
1 čaša vode
oko 3 čaše brašna
izrendana kora od pola limuna
Sirup:
300g šećera
3 šoljice vode
sok od pola limuna
Priprema:
Ulje i vodu prokuvati. U to dodati brašno i mešati tako da se dobije testo, nikako da bude tvrdo. Kad se testo malo ohladi izručiti u podesan pleh, kašikom izravnati testo po plehu, iseći na kocke ili romboide i staviti da se peče. Pečeno je kad testo porumeni. Sirup ušpinovati tako da voda provri, staviti šećer, pustiti da još malo vri- ne previše, dodati sok od limuna i još da jednom sirup proključa, te tako vruć preliti preko testa.
——————————————————————————————————–
RUSKITAS
Potrebno je:
2 šoljice ulja
1 šolja vode
2 supene kašike šećera
1 jaje
650g brašna
pola kesice praška za pecivo
Priprema:
Sve pomešati. Dodati 650g brašna sa pola kesice praška za pecivo. Umesiti testo. Razviti tanak list (kao tupa strana noža). Iseći na kocke i filovati kiflice sledećim filom: Pola šoljice vode prokuvati sa 100g šećera i malo ruma ili rendane kore od limuna. Skloniti sa vatre i dodati 150g mlevenih oraha. Izmešati i staviti da se ohladi. Preporučljivo je fil praviti dan ranije. Kiflice peći na 220 stepeni dok ne porumene. Uvaljati u prah šećer pomešan sa vanilom.
——————————————————————————————————-
KROFNE (KRAFNE)
Potrebno je:
1 kvasac
1 dcl mlake vode, kašika šećera, malo soli i 2 kašike brašna
1 kg brašna
5 žumanaca
1 vanilin šećer
1 mala čašica ruma
0,5 litara mlake vode
1 kašika šećera
rendana kora i sok od pola limuna
1 litar ulja za prženje
prah šećer
džem od kajsija
Priprema:
Kvasac izgnječiti i staviti sve sastojke, promešati i izjednačiti, pa staviti na toplo mesto da uskisne.
U podesnu posudu izmešati mikserom žumanca, vanilin šećer, rum, šećer, rendanu koru i sok od limuna. Zatim dodati mlaku vodu i brašno (ne baš svu količinu), pa drvenom varjačom dobro mešati dok testo ne postane glatko i dok ne počnu da se pojavljuju mehurići. Ako je potrebno, dodati još pomalo brašna. Testo ne sme biti tvrdo. Posudu pokriti salvetom i ostaviti na toplo mesto da naraste. Pošto je testo naraslo, varjačom još jednom izmešati testo i opet pokriti posudu salvetom i ostaviti da testo ponovo naraste.
Naraslo testo izručiti na pobrašnjen stolnjak. Oklagijom testo razviti debljine oko 1 cm, ne gnječiti previše, da bi mehurići ostali u testu. Vaditi krofne čašom ili odgovarajućom modlom, poređati ih po pobrašnjenom stolnjaku i malo sačekati da se testo odmori.
Usuti u dublji sud 1 litar ulja, sačekati da se dobro ugreje, pa krofne pržiti najpre na jednoj, a zatim na drugoj strani dok ne dobiju lepu tamnožutu boju. Pržene krofne vaditi rešetkastom kašikom i poređati ih na tacnu koj je prekrivena ubrusom da bi upio višak masnoće. U sredinu krofne staviti malo džema od kajsija. Na kraju, krofne posuti prah šećerom.
—————————————————————————————————–
Slano jelo, sefardska varijanta, zove se:
PAŠAS DI PATATAS ( ili PAŠAS DI KUMPIR)
Potrebno je:
pola kg krompira
2 jaja
šolja brašna
ulje za prženje
so i biber po ukusu
Priprema:
Krompir skuvati u ljusci, ohlađen oljuštiti, samleti na mašini za meso, dodati prethodno ulupana jaja (belance u šne, a potom dodati žumance), zatim brašno i začine. Sve dobro izjednačiti, oblikovati rukama loptice, istanjiti ih i pržiti prvo s jedne, a zatim i sa druge strane u vrelom ulju. Pržene su kad dobiju tamnožutu boju. Servirati ih tople.
——————————————————————————————————
To isto jelo, ali aškenaska varijanta, zove se:
LATKES
Potrebno je:
3 veća krompira
1 glavica luka
3 jaja
malo brašna
so, biber
ulje za prženje
Priprema:
Oljuštiti krompire i luk, izrendati ih, pomešati sa jajima (najpre umutiti šne od belanaca, zatim dodati žumanca), dodati pomalo brašna, ne previše, da masa ne bude suviše čvrsta. Dodati soli i bibera po ukusu. Supenom kašikom zahvatati masu, spuštati na vrelo ulje i pržiti prvo s jedne, a zatim i sa druge strane, dok ne porumeni.
Moram da napomenem da sam latkes pravila ranije, samo što ima drugi naziv, šnicle od krompira. Videćete da je veoma mala razlika u receptu.
Ovom prilikom želim da izrazim veliku zahvalnost Danijeli Pajkić, mojoj online drugarici sa Fejsbuka, koja mi je prenela i objasnila sve vezano za praznovanje Hanuke. Takođe bih se zahvalila i gospođi Haniki Gašić Montiljo, od koje je Danijela dobila recepte i prosledila ih meni na probu.
I moram da kažem da se mojim ukućanima i meni zaista sve dopalo.
Bas super post!!!
Meni je jevrejska tradicija i kuhinja „spansko selo“. Ali moram priznati da ima dosta slicnosti sa arapskom kuhinjom (ili sa spansko/portugalskom – ove pastas i sl.)
Jako lep post. Bas sam uzivala citajuci.
I meni je jevrejska kuhinja prilicno strana, a ono malo sto sam imala prilike da probam mi je jako svidelo. Hvala na receptima!
Gago, ne znam sta je lepse…
savršeno :).
hrana za glavu i uživanje za stomak.
Hvala 🙂
inace…. necete mi verovati koliko je ova halva di hanuka dobar kolac, neverovatna stvar, shodno da je pravljeno samo sa brasnom i secerom, ali onaj limun bas daje posebnu notu…
Tražila sam čaldikjas i evo me kod tebe na blogu. Krasno si sve ovo pripremila. Ja sam imala priliku da probam sefardske specijalitete na večerima sefardske kuhinje u Sarajevu prije jedno 2-3 godine u okviru Baščaršijskih ljetnih noći. Kuhinja im je vrlo slična bosanskoj, kao i principi ishrane. Volim ove njihove suhe keksiće od badema i bjelanaca i njihovu halvu.
Hvala na ovako divnim receptima,nadam se da ce ih biti jos vise.Krofne su odlicne.Pozdrav.